Rod u jeziku, društvu i kulturi

U Knjižari Matice hrvatske 30. studenog održana je tribina Lingvistika s povodom: Rod u jeziku, društvu i kulturi. Kako se rod među jezikoslovcima, a i u široj publici percipira, predstavila je Tatjana Pišković, izvanredna profesorica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tema roda kao jezična kategorija, koja je u današnje vrijeme gotovo neodvojiva od društvenih i kulturnih pitanja, postala je profesoričino uže područje interesa. Za svoja je postignuća dobila brojne nagrade i pohvale; uključujući i nagradu Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika za monografiju Gramatika roda.

Daniela Katunar, Tatjana Pišković i Ida Raffaelli / Snimio MIRKO CVJETKO

Razgovor su vodile glavne organizatorice Ida Raffaelli i Daniela Katunar. Započele su problemom geografskog i dijalektnog određenja te kako navedene silnice utječu na bavljenje jezikom. Profesorica je Pišković podrijetlom iz Lepe Vesi, u blizini Zaboka. S obzirom na to da je riječ o kajkavskom području, vrlo rano počinje koristiti nekoliko jezičnih kodova – dolaskom u osnovnu školu nastupile su bitne korekcije govornih karakteristika organskog idioma. Tada je shvatila da je sklona hrvatskom standardnom jeziku.

O samim pitanjima roda podrobnije se upoznala u okvirima feminističke lingvistike, na koju je tijekom studija usmjerava prof. Marko Samardžija. Uz njega i prof. Ranka Matasovića zaplovila je u izazove roda. Napominje da u vrijeme ranih godina feminističke lingvistike nastaju brojni vodiči za neseksističan jezik (unatoč brojnim kritikama da nije jezik seksističan), stoga djeluje kako bi široj javnosti ukazala na takve sporosti. Valja napomenuti da je u odnosu na lingvistiku pojava vodiča u popularnoj kulturi odjeknula kao neobično uspješna ideja.

Svojom krilaticom smatra riječi poznatoga lingvista G. Corbetta: „Rod je fascinantna kategorija.“ Usto spominje da brojnost imenica zahtijeva kategoriziranje, a upravo je rod formalan kriterij prema kojem se potonje klasificiraju (uz deklinacijsku vrstu). Zašto je formalan iako priziva izvanjezične kategorije – zbog sročnosti koja je ključna za razumijevanje roda. Upozorava da je prema tome rod sintaktička kategorija koja nema veze sa spolom, nego sa sročnošću, samo što se spolu referenta katkad ne može pobjeći. Na tom je tragu nastojala shvatiti i rod kao kulturnu odrednicu. Naime u Lepoj Vesi neke su starije žene govorile u muškome rodu, i to samo kada su govorile o poslovima fizičke naravi, koje su žene smatrale primarno muškim. U tom slučaju možemo govoriti i o rodu kao kulturemu.

Na kraju se razgovaralo o rodnom identitetu i rodnoj neutralnosti. Neosporivo je da hrvatski jezik ima velike derivacijske mogućnosti za izvođenje muškog i ženskog roda, ali postoje neki oblici koji pružaju otpor parnjacima kao što su riječi lovac ili pisac. Postavilo se pitanje kako doskočiti takvu problemu, kao i pitanju kako izraziti rodnu nebinarnost.

Moderatorice su razgovor započele jezičnom kreativnošću. Njome su i zaključile susret, a gosti su imali priliku sudjelovati u raspravi te steći nove uvide u kategoriju koja je dosad možda samo čučala, skrivena u jezičnoj svijesti govornika.